Kito

20. oktobar 2016, Kito – Od 17. do 20. oktobra 2016. godine održala se Konferencija Ujedinjenih nacija o stanovanju i urbanom razvoju (Habitat III) u Ekvadoru. Kako se Konferencije Ujedinjenih nacija koje za temu imaju stanovanje i urbani razvoj održavaju svakih 20 godina (Vankuver 1976, Istanbul 1996, i sada Kito 2016) prisustvo Centra „Strukture” kao organizatora tribine na Konferenciji kojoj je prisustvovalo više od 30 hiljada ljudi, ima višestruki značaj.

Dok je na Konferencijama Habitat I i Habitat II Srbija, odnosno tadašnja Jugoslavija, imala svog zvaničnog predstvanika, na Habitat III Konferenciji, država Srbija nije imala zvaničnih predstavnika. Time je aktivno učešće Centra „Struktura” i partnera iz Srbije strateški bilo značajno.

Tokom prvog dana Habitat III Konferencije, Centar „Struktura” organizovao je panel diskusiju “Transformacija ilegalnih stambenih objekata i neformalnih naselja u jugoistočnoj Evropi i regionu Balkana, u legalna i održiva naselja”. Učesnici panel diskusije bili su Dr Vladan Djokić, Dekan Arhitektonskog Fakultata u Beogradu, kao i Dr Siniša Trkulja iz Ministarstva za građevinarstvo, infrastrukturu i saobraćaj Republike Srbije. Događaju je prisustvovalo više od 150 učesnika Konferencije zainteresovanih za temu stanovanja u Srbiji i regionu.

Tokom diskusije pomenuto je kako je jedan od značajnijih urbanih fenomena u jugoistočnoj Evropi jeste ubrzan i rasprostranjen rast neformalnih stambenih objekata poslednjih 30 godina. Razvoj ilegalnog i neformalnog stanovanja u zemljama kao što su Hrvatska, Crna Gora, Bosna i Hercegovina, Makedonija, kao i u skoro svim većim gradovima u Srbiji, predstavlja važan urbani problem za čitav region. Problem delimično nastaje kao posledica krize ekonomskog i društvenog sistema kao i posledica tranzicije kroz koju zemlje prolaze. Česte promene političke i društveno-ekonomske klime poslednje tri decenije u Srbiji, doprinele su širenju neformalne i ilegalne gradnje. Napori da se nelegalni objekti i naselja poboljšaju i legalizuju kao i da se integrišu u strukturu grada su i dalje u toku. Ovaj težak posao zahteva od lokalnih vlasti da ažuriraju urbanističke planove i baze podataka o imovini, da obezbede adekvatan budžet za razvoj lokalne infrastrukture i stvore instrumente za prostorno planiranje i istraživanje.

Diskusijom se došlo do zaključka da je neophodno obezbediti političku posvećenost za održivi urbani razvoj kao i da se pronađu rešenja da se smanje negativne posledice globalne ekonomske krize, globalizacije i demografskih promena na razvoj održivog stanovanja. Istovremeno, važno je naći način da se poveća pozitivan uticaj stanovanja kroz primenu principa kao što su: zaštita životne sredine, ekonomski rast, društvena inkluzija i učešće građana u donošenju odluka. Uključivanje građanja u procese donošenja odluka je ključni element za održivi razvoj. Nezavisno od političkog i ekonomskog konteksta, pristojno, adekvatano, pristupačno i zdravo stanovanje treba biti dostupno svima.

Kao nastavak događaja, planira se prevod Nove urbane agende na srpski jezik uz podršku Minisarstva građevinarstva, saobraćaja i infrastrukture Republike Srbije kao i diseminacija prevoda.